10.08.2021 – THE END

10.08.2021 (utorak) – KRAJ
Idemo doma, put od 22 dana u zemlju izlazećeg sunca. Ne znam da li bi mogao živjeti u Japanu. Možda da nema pravila, pravila i pravila, restrikcija, non stop nošenja maski, bez mjesta za pušenje, nema kanti za smeće na ulicama ali sve je čisto. Vjerojatno bi bilo drugačije da nema korone, karantene od 14 dana.
Zanimljive činjenice koje smo saznali od naše Ivane, ima prijateljicu u Tokiju. Građani Tokija mjesčeno zarade oko 25.000 – 35.000 USD brutto. Nakon oporezivanja ostane im 15.000 – 18.000 USD. Oko 3.000 USD daju za stan od 35 kvadrata i žive sami. Rade od 10.30 do 18.00 sati i onda odlaze u shopping, restorane itd…
Moj sat koji sam gotovo stalno nosio mi kaže da sam napravio 291.097 koraka u 22 dana, što je 13.231 korak u prosjeku dnevno. U kilometrima, to je 222,26 kilometara ili 10,1 km u prosjeku dnevno. Bilo je dana s preko 20 kilometara, očigledno, bilo je dana s manje (ili sam sat spremio u ruksak ili roller foto torbu da mi ne ostane bijeli krug oko zapešća).
Drugi normalni obrok sam si priuštio točno 8 puta, ostalih 14 dana samo doručak, ne jer je skupo ili nije fino, nego zato što nisam imao vremena. Izgubio sam cca 5 kilograma ali s obzirom koliko sam malih čokoladica pojeo, to je odlično.
Od 5 ljetnih Olimpijskih igara i 8 Paraolimpijskih igara, Tokio sigurno nije pri vrhu. Prve Olimpijske igre u Ateni 2004 su prošle ok, namučio sam se, bile su mi prve, tek sam skupljao iskustvo. Bilo je vruće ali suho. Peking 2008 je bio nevjerojatno dobro organiziran, to što mogu Kinezi ne može niko. Ipak London 2012 mi je najdraže izdanje Olimpijskih igara, što zbog klime (ok, non stop je padala kiša), što zbog ljudi i naravno samog Londona koji je prekrasan. Rio 2016 je ostao u odličnom sjećanju ali samo radi grada koji je prekrasan, sama organizacija ne baš.
Jedino što mogu izdvojiti je Vancouver 2010 koji je ko iz bajke, raj na zemlji. Ali zimske se ne mogu usporediti s ljetnima.
Za par mjeseci idem na zimske Olimpijske i Paraolimpijske Peking 2022, nakon toga Pariz 2024 ako ću smatrati da fizički još uvijek mogu. Ipak, još sam u formi, 10 godina treniranja atletike još uvijek pomaže.

Za kraj svi hrvatski osvajači medalja na Olimpijskim igrama Tokio 2020.
? Martin i Valent Sinković (veslanje)
? Matea Jelić (taekwondo)
? Nikola Mektić/Mate Pavić (tenis)
? Tonči Stipanović (jedrenje)
? Marin Čilić/Ivan Dodig (tenis)
? Tin Srbić (gimnastika)
? Toni Kanaet (taekwondo)
? Damir Martin (veslanje)