05.08.2021

05.08.2021 (četvrtak)
Dizanje u 7 i doručak, put prema atletici. Slikam se s Kraljem ispred Olimpijskih krugova za uspomenu. Ana Šimić na skoku u vis, cca 2 sata paklene vrućine bez daška vjetra na suncu, užas. Skrivamo se u hladu ali ne možeš non stop. Nakon svega sam ostao i cca sat vremena na skoku u dalj, čisto iz gušta. Čim smo došli u press, popio sam tri boce vode “na exs”, poslao slike i brzo natrag u hotel, taksijem. Oko 12 sati tuširanje i po prvi puta u turizam. Jura nas vodi na vožnju brodom po rijeci u centru Tokija. Stigli tamo metroom, kupili karte, imamo cca pola sata do kretanja broda, sjeli na kavu. U kafiću prostorija za pušenje (1×2 metra) ali cijenimo :). Sjedimo na kavi, razgovaramo i šalimo se. Obraćam se Ivani i pokušavam se sjetiti riječi kad ono izleti “sponzoruša”. Objašnjavam da sam htio reći “PR-uša”, pošto je ona službeno PR Hrvatskog vaterpolo saveza, ali gotovo je, svi se smiju, da mi je bilo snimiti Ivaninu facu (sorry Ivana, slučajno). Na našu nesreću ili sreću, otkazali su brod u 14.10 i sljedeći je tek u 15.10. Kralj, Ivana i ja smo tražili povrat novaca i zaputili se prema Genzi, dijelu grada za shopping, kilometar hodanja do metroa po najvećem suncu, cca 8 stanica u nekom smjeru i opet hodanje. Osim velikih zgrada i raja za žene nismo ništa pametno našli. Kupio sam Saki (rakija od riže, ali čuo sam da je odvratna) u jednom od dućana, čisto za uspomenu. Opet na metro i u drugom smjeru do Shibuye, opet dijelovi grada sa shopping centrima, ali to nije onako kako smo mi navikli, totalno drugačije. Rezidencijalna zona, prometne ceste, metro i zasebni dućani na ulici. Tražimo neke male ulice s marketima u stilu tržnica ali nikako naći. Ivanu smo ostavili da uživa a Kralj i ja hodali i hodali i hodali, tražili kaj ćemo jesti ali nikako odlučiti. Na kraju smo se najeli u McDolaldsu (da, katastrofa) još malo hodali i na taksi do hotela. Prehodali smo danas preko 24.000 koraka, punih 20 kilometara i još nešto.
Na putu doma smo došli do wirelessa u taksiju pa smo vidjeli da su Jura, Šalinović i Vinko kod Sultana, mali restoran u blizini hotela, vlasnici Indijac i Pakistanac. Došli smo do njih a oni jedu špinat i janjetinu, probao sam, genijalno, nakon 15 dana prvi puta nešto žlicom. Popili smo Mango sok i zaputili se prema hotelu. Svratio sam u dućan po led i pive, tuširanje i u Hrvatsku kuću (Jurinu sobu). Spava mi se a tek je 8 navečer. Izdržao sam do 22.00 i spavanje. Sutra nas čeka opet naporan dan 🙂

error: If you want photo, contact me !!