22.07.2021

22.07.2021 (četvrtak)
Spavanje je prošlo odlično, u komadu 9 sati iako sam se probudio u vrijeme kad idem spavati u Zagrebu, točno u 8.30 sati. Malo higijene, pripreme stvari i na doručak. U prizemlju hotela je restoran, ali kao u staroj Jugi, moramo predati papirić/kupon za doručak. Odvojili su mali prostor s dva stola za nas šestero iz Hrvatske, podijeljena mjesta pleksiglasom. Doručak odličan, od jaja, kobasica, omleta, voća pa do japanskih Sushija, lososa i raznih delicija koje ne znam napisati.
Prvi odlazak busom do MPC-a (Main Press Centra) je trajao oko 40 minuta a bus nam je kasnio 3 minute, katastrofa za Japance. Dok sam se vozio u busu, slikao sam mobitelom, kasnije i fotoaparatom, malo lijepih slika grada dok smo prelazili preko mosta. Izašli iz busa, kad tamo tek MTM (Main Transport Mall) s kojeg busom moramo do MPC-a, u koloni oko 100 novinara, sunce prži ko ludo. 20 minuta čekanja je prošlo brzo jer sam razgovarao s Australcem, fotografom privatne agencije. Objasnio mi je gdje da se idemo testirati i gdje da sve ostalo obavimo.
Testiranje na 4 katu pre ogromne građevine je prošlo brzo, pokupio epruvetice, pljunuo u jednu ono malo sline što mi je ostalo, zalijepio bar cod na epruvetu, skenirao QR kod koji me odveo na stranicu, upisao podatke (Ime, broj akreditacije, bar kod s epruvete) i to je to. Kad će biti rezultat, poima nemam. Naravno da sam i slikanje testiranja obavio, motiv su velike kartonske pregrade gdje svi novinari i fotografi dolaze pljunuti u epruvetu.
Otišli smo natrag u prizemlje, već stotine novinara i fotografa rade u prostoriji veličine nogometnog stadiona. Odmah sam na Canon CPS-u pitao za Canon EOS R3 za koji sam još u Zagrebu potpisao ugovor i da sam bio naručen da ga pokupim jučer. Odveli su me u prostoriju iza gdje su me dočekala 3 Japanca s vizitkama. Svaku od vizitki sam proučavao dobrih minutu i pokušavao zapamtiti ko mi je koju dao. I ja sam svoju izvadio, ali samo jednu.
Canon R3 na stolu, adapter za EF objektive i knjižica. Jedan od Japanaca mi je na tečnom engleskom kratko objasnio kako da postavim AF polja i kako da palim Face recognition da isprobam nove mogućnosti aparata. To je pretprodukcijski R3, samo par ih je podijeljeno posebno izabranim fotografima u Tokiju. Rekao sam im da sam neizmjerno ponosan i uz više naklona izašao iz prostorije. Obećao sam opširan feedback.
Kratko snimanje i isprobavanje aparata, moram nešto poslati, novinari u MPC-u, osiguranje, čistačice, mjesto gdje je dovoljno veliki znak Olimpijskih igara Tokio 2020. Nakon toga kratka obrada, pisanje captiona (potpisa pod sliku) i slanje slika grada, testiranja, MPC-a itd.
Spajanje na službeni internet preko broja akreditacije je lagano ali WiFi puca. Zaboravio sam čitač za CFExpress kartice pa sam tražio fotografe da mi posude. Sva sreća, sreo sam Slovake koje znam još od prijašnjih Igara. I Slovenac Aleš je tu, vidjeli smo se zadnji puta prije 2 godine na Tenerifeima i u Minsku. Na kraju, šlag, kolega Bronić iz Reutersa počastio nas je kavom, a ja sam naravno oko 15.30 po prvi puta išao pušiti, na posebno mjesto za pušenje, izvan zgrade MPC-a. Više od 20 ljudi stoji u redu da bi došlo na red za pušenje, prostor veličine 5 x 10 metara, ograđen, ali samo šestero u isto vrijeme mogu unutra. Katastrofa, ne možeš nigdje pušiti, ni na ulici, ni u MPC-u.
Kolega Kralj i ja smo prošli registraciju na Canonu i odlučili da ćemo tek sutra posuđivati opremu, maksimalno dva “itema”, tijelo i objektiv.
Sjetili smo se da bi mogli nešto i pojesti, ima restoran unutar MPC-a, ali taman oko 18.00 je nebo tamno plavo, pred sumrak. Pola sata potrošili slikajući široku sliku impresivne građevine Tokyo Big Sight koja je dio MPC-a. Večera od 1800 Yena (cca 110 kuna) je bio odrezak svinjetine, malo pomfrita i par zrna kukuruza ali baš mi je pasalo. Vjerujem da bi pojeo 3 porcije.
Odmah nakon jela smo pokupili stvari iz “lockera” i zaputili se na bus prema MTM-u (cca 10 minuta vožnje ali cca 20 minuta čekanja). Tamo još 10 minuta čekanja i vožnja do hotela “Metropolitan Edmont Tokyo” od cca 40 minuta.
Sjeli smo skupa u sobu obraditi slike i odlučiti što ćemo sutra. Slikati Damira Martina u 9.10 ili samo otvaranje igara u 20.00 sati. Plan ćete čitati sutra.
Otuširao sam se, napunio baterije, pripremio opremu i već je prošla ponoć. Idem spavat, treba se u 6 ujutro probuditi.