TOKIO 2020

Dnevnik s Olimpijskih igara Tokio 2020 (u stvari 2021)
Svakodnevno sam pisao događanja s puta u Tokio i praćenja Olimpijskih igara u Tokiju za znatiželjne kolege koji me uvijek ispituju kako je bilo. Ima tu i pojedinaca koji misle da sam išao u turizam i pitaju me što sam vidio od Japana, gdje sam putovao, što sam jeo i da li sam baš svaki dan morao raditi. Ovo su mi pete ljetne Olimpijske igre a krajem kolovoza idemo ponovno u Japan na Paraolimpijske igre koje će biti devete u nizu.
Olimpijske igre su najveće natjecanje, najveći događaj koji možete zamisliti, 20 dana rada od jutra do mraka, bez kava, piva ili turizma, 20 dana rada od 7 ujutro do ponoći ili duže. Rijetko kad završim do 21 sat, hotelska soba mi služi samo za higijenu i spavanje. Obrok je obilan doručak u hotelu (pod obilan mislim da pojedem što više mogu) jer teško da ću išta drugo pojesti tog dana. Ciklus Olimpijskih i Paraolimpijskih igara smršavim 5-10 kilograma i treba mi dosta vremena da se oporavim.
Svaki dan ovo pišem iza ponoći, nekad i u 2 u noći, mrtav umoran, glava mi pada ispred laptopa. Nemojte se ljutiti na pravopisne pogreške, nelogičnosti u tekstu ili ponavljanja jer se ne sjećam što sam jučer napisao 🙂
Naravno, ovo će biti i moj test novog aparata, Canon EOS R3 koji sam dobio među prvima u svijetu da ga isprobam. Za sada znam da je 30 slika u sekundi, AutoFocus bi trebao biti odličan, prepoznavati glave, oči, vozila, kacige itd….

Ispucao sam cca 100.000 fotografija, odmah na licu mjesta selekcijom otpalo 35%, doma sam na disku donio 65.000 fotografija. Pregledao sam sve, obrisao duplo, nebitno, neoštro i ostalo cca 35.000 fotografija.

error: If you want photo, contact me !!