28.07.2021

28.07.2021 (srijeda)
Dizanje u 9 i doručak, spava mi se, svima se spava. Odluka je da idem na tenis i ostajem do kad mogu, pa na Judo, Barbara Matić koja bi sigurno mogla do popodnevnog dijela u kojem su repasagei i medalje. Ako bude mogućnosti, odem u 20.00 na boks, Luka Plantić, ali vjerojatno neću stići. Standardno na bus, pa opet bus i na tenisu smo. Čekamo Čilića i Dodiga u parovima protiv Murraya i Salisburia, vruće ko u paklu, ne mogu sjesti na stolicu jer se užarila, sad mi je jasno zašto smo dobili cooling pad za sjedenje. Šaljemo slike s laptopa iz parkića, u hladu. Nakon tenisa malim električnim vozilima do izlaza pa na taksi. Ne isplati se kružno putovati do MTM-a 40 minuta a ni hodati 20 minuta pa opet bus. Kralj i ja smo spavali u taksiju do Nippon Budokan Arene koja je u blizini Carske palače u Tokiju. Nippon Budokan Arena ima značenje za judo i karate ko i Marakana za nogomet. Kad smo došli, naravno, propustili smo drugi meč Barbare Matić ali prošla je u repasaž. Tek u 17.00 se bori za to da može doći do bronce. Pripremili smo captione, očistili kartice, registrirali se za neka sutrašnja događanja i otišli jesti. Nakon 20 minuta hodanja i lutanja našli smo “Media Lounge”, tamo gdje bi mogli jesti. Naručujem ja 3 hamburgera (za Kralja, Brunu i mene) i žena mi nešto na japanskom odgovara. Probam ja drugi puta, ona opet na Japanskom. Treći puta, pokazujem 3 prsta i govorim hamburger, pa valjda svi znaju što je hamburger. Žena opet nešto na japanskom. Oko mene svi se smiju, Mađari, Talijani….. odustao sam. Dolazi Bruno i za promjenu pokuša s dva Hamburgera, žena opet odgovara na Japanskom. Cijela “kantina” se smije i ne vjeruje. Probali smo i s Hot Dogom ali ni to nije prolazilo. Irac dolazi i kaže da probamo Chili s rižom i da je ok. Kralj naručuje 3 Chilija s rižom i spašava stvar 🙂
Kad smo vidjeli da Chili vade iz vrećice i podgrijavaju u mikrovalnoj a riža stoji u loncu već danima, prisjelo nam je, ali bar smo jeli. Na kraju sam kupio još 3 sladoleda, zaključili smo da je naš Ledo zakon.
Odgovarao sam na neke mailove, traže me da vratim Canon EOS R3. Kažem da ne mogu, da sam cijele dane na snimanjima i sada sam na Judu. Možda stignem iza 20 sati. Nakon više mailova dozvoljavaju mi da ga donesem do 30.07 i da bi pristojni gospodin Suzuki želio popričati sa mnom i čuti moje mišljenje, feedback.
Poslikali smo jednu borbu Barbare Matić koju je pobijedila, slikao sam klečećki, koljena me bole. Druga borba za broncu je prošla loše za nas, izgubila je, a ja sam sjedio na klupi, oko mene 30 fotografa naguranih jedan do drugoga, toliko o epidemiološkoj situaciji. Poslali smo slike i zaputili se pješke u hotel, samo 1,3 km, cca 15 minuta hoda. Na putu smo svratili u McDonalds, tj. iz vana naručili i pojeli u sobi. Kratko tuširanje, dovršavanje naručivanja za sljedeće dane i plan za sutra. Kod Jure smo popili pivu u “Hrvatskoj kući” koji je danas to i službeno postala. Sutra rano dizanje i na zlato braće Sinković.