24.07.2021

24.07.2021 (subota)
Dizanje u 6.45 i standardni doručak u 7.00. Kretanje u 7.30 prema MTM-u pa prema odmah na veslanje na Sea Forest Waterway, braća Sinković u četvrtfinalnoj utrci. Stigli smo do 8.30 i predomislili se da ne idemo na cilj nego ostajemo na startu, nije tolika kontra ali bar imamo znakove Tokyo2020 i Olimpijske krugove s druge strane staze. Puno manje opcija za slikati, samo pola minute, njihov prolazak kroz cilj. Ne idu odmah van iz čamaca na mjestu koje možemo vidjeti s cilja sa 200-400mm i 1.4x extenerom, nego odlaze u razveslavanje još jedan krug. Odmah na slanje slika u Venue Media centar i gotovi smo za 20 min. Ali već je prošlo puno vremena, žurimo na bus koji ide svakih pola sata, prema MPC-u jer i danas moramo obaviti testiranje na Covid. Testiranje prva četiri dana je svakodnevno, pljuvanje u epruvetu. Iz MPC-a bus do MTM-a, pa bus do Tokyo Metropolitan Gimnasiuma, arene koja je u blizini Olimpijskog stadiona, cca 45 minuta vožnje. Došli mi tamo, razni hodničići i prolazi do Venue Media centra kad tamo, prijavili smo se na jutarnji dio natjecanja a Gaćina nastupa tek u 14.45 sati, to je popodnevni session. Naravno, dan ranije do 16 sati moramo prijaviti svako natjecanje na koje želimo ići, online. Nagovorio sam Venue managera da nas pusti jer nismo mogli znati do kraja jučerašnjeg natjecanja kada će Gaćina nastupiti. Pustio nas je samo danas 🙂
Slikanje stolnog tenisa je standardno, tražiš uglove gdje iza igrača vidiš olimpijske znakove ili natpise “Tokyo”, bila je jedna povišena pozicija na tribinama za malo širu sliku, sve ostalo sa 400mm. Pratiš gdje i kako servira i na koju stranu je okrenut. S Canon EOS R3 sve je još lakše, aparat pronalazi oko u svakom slučaju i stalno drži fokus na njemu, divota.
Pošto sam ispucao jako puno slika, slanje nam traje duže, poslao skoro 50 fotki sa stolnog tenisa, jedan meč.
Krenuli smo opet na bus vožnju od 45 min prema MTM-u odakle smo krenuli pješke prema Airake Tenis centru koji je preko puta MPC-a, ali u stvarnosti nije, ima hodati okolo na okolo preko mosta tako da smo tražili ulaz cca sat vremena. Sva sreća, tenis kao tenis, sve traje pre dugo, stigli smo na drugi set Čilića i nakon toga na parove Pavić-Mektić. Nalupali slika, opet i ovdje Canon EOS R3 je divan i za tenis, nema neoštrih slika, ono što sam često sa zrcalnim aparatima fulao, ovdje ide lakše. OK, puno iskustva ali kako aparat pronalazi glavu ili oko, to je nevjerojatno. I još k tome 30 slika u sekundi. Ali ipak ne možeš računat na više od jednu sliku po udarcu. Već je 20.30 sati i Kralj i ja puni slika krećemo prema hotelu i to taksijem. Obojica jedva gledamo, obojica smo spavali u taksiju, gužva, putujemo sat vremena. U hotelu smo se dogovorili poslati slike i istuširati se pa nešto pojest. Oko 21.50 dolazim kod Kralja i odlučujemo krenuti do McDonaldsa koji radi do 23.00 jer nismo jeli ništa već drugi dan, samo doručak i nekoliko (desetaka) čokoladica koje pronađemo na borilištima. Na stolnom tenisu smo dobili sendviče ali to je bio minijaturni punjeni toast s karamelom ili marmeladom i putrom. Nije nešto ali kad ne jedeš i to je supar. Pojeo sam 2 BigMaca i veliki shake od čokolade u hotelu i spavanje malo iza ponoći.